Arhiv jedinstva: Uzbudljiva povijest arhiva DDR-a!

Arhiv jedinstva: Uzbudljiva povijest arhiva DDR-a!

Godine 1990. Njemačka se suočila s ogromnim izazovom: integracijom arhiva bivšeg DDR-a u postojeći sustav Savezne Republike. Taj mamutski zadatak uključivao je objedinjavanje dvaju različitih arhivskih sustava, što je za arhive i institucije novog svenjemačkog saveznog arhiva bilo sve samo ne lako. Kako Federalni arhiv objavljeno je da su se u veljači 1990. godine vodili prvi razgovori između Saveznog arhiva i Državne arhivske uprave DDR-a kako bi se razvila načela pannjemačke arhivske uprave.

“Arhiviranje” nije bio lak pothvat. Dana 7. svibnja 1990. u Potsdamu je održana posebna konferencija arhivskih službenika čije su teme bile fondovi pruske središnje uprave i izobrazba arhivista. Postojao je i izazov prijenosa dokumenata iz ministarstava DDR-a u Središnji državni arhiv i kasnije u Savezni arhiv. Bila je potrebna dobra ruka da se osiguraju svi dosjei u ovoj povijesnoj iznimnoj situaciji.

Pogled u Federalni arhiv

The Federalni arhiv nije samo mjesto gdje se pohranjuju datoteke. Predstavlja središnji objekt za očuvanje njemačke kulturne i povijesne baštine. Ovdje su pohranjeni ne samo dokumenti, već i fotografije i filmovi iz raznih razdoblja, od Carstva do danas. Glavni ured je u Koblenzu, dok postoji i nekoliko lokacija u Berlinu. Jedinstvena građa uključuje važne dosjee iz vojne povijesti, osobnu ostavštinu važnih ličnosti i, na kraju, ali ne manje važno, dokumente o povijesti DDR-a, uključujući dokumente Stasija.

Kako bi olakšali pristup, Savezni arhiv je osigurao razna online pomagala za pronalaženje i digitalizirane dokumente. Brojni su materijali dostupni online, što je osobito korisno za istraživanje. Također se nude vođeni obilasci, radionice i predavanja kako bi se povijest oživjela.

Nasljeđe Stasija

Poseban fokus je na dokumentima Stasija koji su, kao što je poznato, 1990. godine teško kompromitirani iza kulisa državne sigurnosti. U sjedištu državne sigurnosti DDR-a unaprijed su uništeni brojni dosjei, što je otežalo pristup informacijama. Ali nije sve izgubljeno. Arhiva Stasija još uvijek čuva oko 111 kilometara dosjea, milijune indeksnih kartica, fotografija i filmova. Ovdje postoji mogućnost građanima, ali i novinarima i znanstvenicima, pregledavati dosjee i istraživati. ovako Federalna agencija za građansko obrazovanje objašnjava, ti dosjei nisu samo dokumenti represije, već i važan dokaz svakodnevne povijesti u DDR-u.

Osobe kao što su Joachim Gauck i Marianne Birthler dale su odlučujući doprinos suočavanju sa Stasijevom prošlošću. Alexandra Titze, koja je kao potpredsjednica odgovorna za evidenciju Stasija, ima uzbudljivu karijeru koja je započela u agenciji Birthler 2003. Zajedno s drugima pripremala je povijest Stasija i omogućila ljudima da bolje razumiju sjene prošlosti.

Gledano na taj način, arhiviranje nije samo tehnički proces, već značajan korak u ispitivanju njemačke povijesti koji je od velike važnosti i za institucije i za građane. Kako će se arhivi razvijati, hoće li ostati usidreni u umovima ljudi kao “Savezni arhivi Koblenza” ili će ih se doživljavati kao svenjemačku instituciju, ostaje uzbudljivo promatrati.